Još jedan vrhunski sportaš koji vuče korijene iz Doljana, mjesta u kojem je rođen njegov otac, ponos je ovoga kraja. Ime je dobio po pokojnom djedu Andriji, koji je živio i poginuo u Doljanima. Riječ je o Andriji Stipanoviću, košarkašu čija je karijera obilježena radom, karakterom i odanošću, a koji je svojim pristupom sportu ostavio dubok trag gdje god je igrao.

U intervjuu pod nazivom „Portret prvaka“ govorio je o svom životnom putu i sportskim uspjesima, a što je tom prigodom istaknuo pročitajte u nastavku i pogledajte u priloženom videu.

Od rukometnog betona do košarkaškog parketa

Iako ga danas poznajemo kao košarkaša, prvi sportski koraci Andrije Stipanovića bili su vezani uz rukomet. Kao dječak, na betonskim igralištima napravio je prve poteze s loptom, no okolnosti su ga ubrzo usmjerile prema dvorani i košarkaškom parketu. Ta promjena pokazala se presudnom.

U mladim danima u Čitluku bio je među onima koji su brisali parket europskim velikanima, promatrajući iz neposredne blizine igrače kojima se divio. Već tada formirala se jasna ambicija – biti dio tog svijeta, ali ne kao promatrač, nego kao nositelj igre.

S nepunih 16 godina odlazi u Zagreb, u KK Bosco, čime započinje ozbiljan profesionalni put. Ključna etapa razvoja uslijedila je u KK Hermes Analitica, gdje je, pod vodstvom trenera Mikija Starčevića, izgradio identitet borca pod košem. Upravo tada profilirao se kao igrač koji ne bira lakši put, već ulazi u reket, preuzima odgovornost i radi „prljavi posao“ za momčad.

Kapetan u Splitu i simbol Cluja

Posebno poglavlje njegove karijere vezano je uz KK Split. U Splitu je, u relativno kratkom razdoblju, postao kapetan – priznanje koje se ne dodjeljuje isključivo na temelju statistike, već autoriteta i karaktera. Publika na Gripama prepoznala je njegovu borbenost i iskren odnos prema dresu.

Privatno, Split mu je donio i obiteljsku stabilnost – ondje je upoznao suprugu i zasnovao dom, dodatno učvrstivši vezu s gradom koji je obilježio njegovu karijeru.

Ipak, najdublji trag u igračkim godinama ostavio je u Rumunjskoj, u redovima U-BT Cluj-Napoca. Tijekom četiri godine provedene u Cluju nije bio samo igrač rotacije ili iskusni centar, već simbol momčadi koja je rasla i postala relevantan europski faktor. Njegovo iskustvo, mentorski odnos prema mlađima i neumoran rad u obrani bili su temelj stabilnosti kluba.

Reprezentativni dres i karakter vođe

Andrija Stipanović s ponosom je nosio i dres Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine. Bio je dio generacija koje su, pod vodstvom renomiranih trenera, vraćale vjeru u reprezentativnu košarku. U svlačionici je slovio kao stabilan, smiren i pouzdan suigrač – onaj koji povezuje, a ne razdvaja.

Iako je tijekom karijere pokazivao iznimnu čvrstoću pod košem, nije skrivao ni svoje slabosti. Slobodna bacanja često su bila njegova psihološka barijera, o čemu je otvoreno govorio. Upravo ta iskrenost, bez uljepšavanja, dodatno ga je približila navijačima.

Od Biševa do trenerske klupe

Nakon završetka igračke karijere, Andrija Stipanović nakratko se udaljio od profesionalnog sporta. Vrijeme je proveo na otoku Biševu, radeći kao pomoćni kuhar u maloj konobi. Taj životni intermezzo poslužio je kao svojevrsni reset, povratak jednostavnosti i unutarnjoj ravnoteži.

No, košarka je ostala njegov trajni poziv. Danas je ponovno na Gripama, u ulozi pomoćnog trenera KK Split, gdje je već sudjelovao u osvajanju Kupa Hrvatske. S energijom i disciplinom koje su ga krasile kao igrača, započeo je graditi i trenersku karijeru.

Njegovo razumijevanje igre, osjećaj za psihologiju momčadi i iskustvo iz različitih sustava daju mu ozbiljan potencijal za daljnji iskorak. Nije nerealno očekivati da će u budućnosti preuzeti i ulogu glavnog trenera na najvišoj razini.

Andrija Stipanović ostaje primjer sportaša koji uspjeh nije gradio isključivo talentom, nego radom, lojalnošću i karakterom. Doljani, kao mjesto njegovih obiteljskih korijena, s pravom mogu biti ponosni na još jedno ime koje je daleko pronijelo glas o snazi, upornosti i dostojanstvu ovoga kraja.

Nakon današnjeg obilježavanja 32. obljetnice raspuštanja logora “Muzej” u Jablanici, poslije svete mise održane u nedjelju, 1. ožujka, zabilježen je incident.

Prema objavljenim informacijama, kolona vozila s istaknutim zastavama bivše Republike BiH prolazila je u blizini mjesta održavanja misnog slavlja, pri čemu su, kako se navodi, uznemireni prisutni vjernici. Nakon završetka mise, dvojica nepoznatih počinitelja navodno su verbalno napala katoličkog svećenika don. Marina Marića i osobe u njegovoj pratnji, upućujući im pogrdne riječi.

Događaj je prijavljen policiji, a nadležna tijela poduzela su potrebne mjere radi utvrđivanja svih okolnosti.

Prema dodatnim informacijama koje prenosi Bljesak.info, osoba osumnjičena za verbalni napad pronađena je i lišena slobode. Glasnogovornica MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije Ilijana Miloš potvrdila je kako je riječ o osobi inicijala A. G. (1982.). Policijska stanica Jablanica zaprimila je prijavu oko 12:50 sati da je jedna osoba iz vozila u pokretu povišenim tonom upućivala pogrdne i uvredljive riječi katoličkom svećeniku i još jednoj osobi.

Očevid i daljnje rasvjetljavanje okolnosti događaja su u tijeku.

Izjava, don Drago Ćurković, župnik u Jablanici:

“Prije svega, želim pojasniti kako ja osobno, kao domaći župnik, nisam bio meta spomenutog napada, niti sam sudjelovao u navedenom incidentu. S obzirom na to da su neki medijski izvještaji ostali nedorečeni, stvorio se pogrešan dojam u javnosti da se radilo o napadu na jablaničkog župnika, što želim demantirati. Mnoštvo ljudi sa svih strani su me pozivali kao jablaničkog župnika misleći da sam doživio napad i verbalno vrijeđanje”

Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u Hercegovačko-neretvanskoj županiji u nedjelju je obilježila 32. obljetnicu raspuštanja logora “Muzej” u Jablanici.

Obilježavanju su nazočili bivši logoraši, članovi njihovih obitelji, predstavnici Udruge logoraša HNŽ-a, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te predstavnici hrvatskih političkih stranaka. Program je započeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred zgrade “Muzeja”, u spomen na poginule i preminule logoraše, nakon čega je služena sveta misa u župnoj crkvi u Jablanici.

Predsjednik Udruge Željko Mikulić istaknuo je kako je 1. ožujka 1994. godine za brojne hrvatske logoraše označio kraj zatočeništva, kada je, uz posredovanje međunarodnih organizacija, izvršena razmjena zatočenika. Naglasio je kako je kroz logor prošlo više od 600 branitelja i civila s područja Jablanice i okolice, među kojima 88 pripadnika HVO-a te veći broj žena, starijih osoba i djece. Najmlađe dijete imalo je svega 28 dana.

Iz Udruge poručuju kako je obilježavanje obljetnice dio trajnog nastojanja očuvanja kulture sjećanja i svjedočenja o stradanju zatočenika, podsjećajući na teške uvjete boravka, prisilni rad i zlostavljanja.

Logor “Muzej” formiran je 15. travnja 1993. godine prema nalogu ratnog Predsjedništva općine Jablanica, kada su uhićeni i bez obrazloženja u logor dovedeni Hrvati s područja općine i okolnih mjesta.