Turizam i povijest

Mijat Tomić

Kada se 1463. godine, nakon pustošenja i osvajanja Bosne, sultan Muhamed II vraćao od Jajca kući, dao je na milodražu kod Fojnice vikaru bosanskih franjevaca fra Andjelu Zvjezdoviću carsko pismo zvano Ahdnama, koje daje kršćanima slobodu vjere, a franjevci da mogu bez smetnje vršit službu Božju. Želio je da se opustošena zemlja vrati u normalno stanje. Ali Turski upravitelji nisu se držali tog pisma, su za Hrvate koji ostadoše vjerni svojoj katoličkoj vjeri nastala zaista teška vremena. Turske nepravde, zulumi i nasilje izazvali su rwevolt kod naroda, te se mnogi ljudi odmetnuše u šume i planine na svoj način potraže pravde. Tako nastadoše vremena hajduka. Ali u hajduke se išlo i zbog pljačke pa zato narodna predaja dobro razlikuje jedne od drugih.

Grob Mijata Tomića u Ilinom groblju u Doljanima

Narodna pjesma “Mijat Tomić odmeće se u hajduke” govori o tom zbog čega se Mijat odmetnuo u planinu. Turci su čitavo duvaljsko polje prisvojili i pretvorili u svoj begluk. Tako je u njihove ruke došla i Jabuka livada Mijata Tomića.

Jednog dana Suzica kadija “silo Ture od Županjca grada” skupio oko 200 kosaca da pokose Mijatovu livadu Jabuku. Za vođu im odredi samog Mijata Tomića. Svi se kosci skupili a Mijata nema. Ne bi dugo kad eto i Mijata. Nije to bilo pravo Muratu subaši (poljaru) pa on Mijatu progovara: “Bre, đidijo Vlašće neoprano! Turski begluk u tebe je šala?” Traže sablju htjede Miji odsjeći glavu. Skoči Mijat i dohvati šaru pušku. Puče šara i pogodi Murata “u zlo mjesto gdje mu srce kuca”. Tad Mijat reče: “Stan’te, kosci, ne kos’te livade! Jabuka je moja djedovina, dok mene u životu bude, da vidimo ko smije kosit? Ko je junak neka za mnom ide: evo njima haran harambaša!” I tako se odmetnu Mijat Tomić u hajduke.

Pošao je sa svojom družinom koja je brojala između 20 i 40 ljudi, u Vran planinu. Odatle su poduzimali svoje haračke pohode širom Bosne i Hercegovine. U bližoj okolini Vran planine nalazilo se selo Pomen kao i Doljani. Preko Makljena, Prozora i Pomena vodio je jedan od glavnih turskih putova za Hercegovinu i Dalmaciju. Drugi turski put vodio je dolinom Neretve do ušća Rame, a zatim preko Tovarnice. Oba ova puta su se sastajala u Doljanima. Put je dalje vodio preko Risovca ka Blidinjskom jezeru, gdje se opet granao na više strana. Kako su na Pomenu živjele Hrvatske obitelji Mijat nije na putu koji je išao preko Pomena dočikao Turke ni njihove trgovce. Ali zato je na Turskom drumu preko Tovarnice imao prostrte kabanice i od Turskih trgovaca naplaćivao prolazninu.

Grob na Pomenu najstarijem naselju u Doljanima

Na svakog robom natovarenog konja vlasnik je morao Mijatu platit 5 zlatnih dukata ili koliko bi Mijat odredio. Ako bi e netko suprotstavio i nije htio platit, pa se još mašao oružja da će pucat na Mijata, ne bi imao vremena završit što je naumio, jer bi prije zapucali hajduci raspoređeni oko puta. U takvim slučajevima bi katkad uspjeli zarobit kakvog bogatog Turskog trgovca ili nekog dostojanstvenika te bi za njega tražili otkupninu ili zamjenu za svog zarobljenog druga. Veći dio plijena: robe, novca i oružja oni su dijelili sirotinji. Poslije takvih okršaja hajduci ne bi više na tom mjestu pazili ni čuvali postavljenu kabanicu. Nego su išli širom Bosne i Hercegovine i postavljali su druge zasjede na druge Turske putove.

Doljanski kraj je bio veoma za hajdukovanje, jer je brdovit i šumovit, kroz njega su prolazili važni turski putovi. Tu je bilo Mijatovo glavno gnijezdo. Tu je on imao svoje jatake i kumove. Tu je i poginuo. Po svom junaštvu Mijat Tomić se pročuo po cijeloj Bosni i Hercegovini, jer je Turcima natjerao strah u kosti. A isto tako pročuo se Mijat po svojoj dobroti , jer je štitio i pomagao siromašne i potlačene.

Povijest Doljana ne može se zamislit bez junaka i hajduka Mijata Tomića. Grob Mijata Tomića danas se nalazi u groblju sv. Ilije u Doljanima. Početkom II svjetskog rata netko je sa spomenika skinuo Mijatovu sliku želeći je sačuvat. Ali se ona nije sačuvala sad se na spomeniku stećku nalazi slika koju je oslikao Karlo Mijić oko 1930 godine u Zagrebu. Na nadgrobnom spomeniku stoje ove riječi.

MIJAT TOMIĆ
HRVATSKI NARODNI JUNAK
+1656 GOD. U DOLJANIMA
“PA JA ODOH TRAŽIT PRAVDE
U BOGAZE I TIJESNE KLANCE”
PODIŽE HRVATSKI NAROD I
HRV. K.D. “NAPREDAK” U SARAJEVU
O ILIN-DANU 1937. GOD.

Seoba hrvatskih obitelji s Pomena u Doljane pod zaštitom hajduka

S pojavom Mijata Tomića i njegovih hajduka na području Vran planine i Doljana učestale su borbe s Turcima. Zbog toga su Turci organizirali veće oružane čete koje su imale zadatak tražit hajduke i njihove jatake. Obično bi tada one dvije Hrvatske obitelji na Pomenu Stipanoviće i Tutiše bile prve na udaru. Njih su uvijek ispitivali o hajducima i sumnjičili da ih pomažu. Turci ipak nisu uspjeli doznat da je Mijat kod njih dolazio skoro svaki dan, te da je kod njih tri zime zimovao.

Da bi izbjegli neprestana ispitivanja i sumnjičenja mještani sela Pomen sele se u Doljane. Hajduci im obećaše da će ih pomagat kao ih Turci počnu progonit, a neće ih moć više optuživat da znaju nešto o hajducima. Stipanovići odluče napravit kuću u Orlovcu, a Tutiši u Stuparima. I izabrali su ta mjesta kako bi Mijatu bili od koristi. Stipanovići će dojavljivat Mijatu kretanje Turaka preko Pomena a Tutiši preko Tovarnice. Pošto je tada sva zemlja u Doljanima bila pod turskom vlašću oni su morali iskrčiti šumu da bi se nastanili u Doljanima. Dok god ove dvije obitelji nisu učvrstile u svom novom boravištu Mijat im je dolazio i pomagao.

Groblje na kojem se nalazi spomenik Mijata Tomića
u pozadini vidimo planinu Baćina i dolinu Doljana kroz koju protječe rijeka Doljanka.

Turizam i povijest

Furmani u Hercegovini život i rad naših djedova i pradjedova

U prošlom stoljeću, posebice od 1920-ih do 1970-ih godina, furmani su bili nezaobilazan dio života u Bosni i Hercegovini. Ovi vrsni majstori šumskih staza koristili su konje za izvlačenje drva iz nepristupačnih predjela, a njihov rad bio je ključan za drvnu industriju i preživljavanje mnogih obitelji.

Furmani u srcu Hercegovine

Naši djedovi i pradjedovi iz Doljana, Sovića i Risovca, vrijedni i uporni šumski radnici, ostavili su neizbrisiv trag na obroncima Čvrsnice i Vrana. Njihov mukotrpan rad bio je više od posla – bio je to način života koji je osiguravao opstanak njihovih obitelji i zajednice. Svakodnevno su se suočavali s izazovima nepristupačnih planinskih predjela, gdje su samo snaga konja i ljudska izdržljivost mogli izvojevati pobjedu nad surovom prirodom.

Ove su planine bile bogate šumom, a izvoz drvene građe predstavljao je ključni gospodarski segment regije. Furmani su neumorno izvlačili trupce iz guste šume, osiguravajući dragocjeni materijal za gradnju i grijanje. S obzirom na strme i nepristupačne terene, gdje strojevi nisu mogli doprijeti, njihovi vjerni konji ostajali su nezamjenjivi saveznici u ovom teškom, ali časnom zanatu.

Život i rad furmana

Rad furmana bio je iznimno naporan i opasan. Svakodnevno su, uz pomoć snažnih konja, izvlačili debla iz šuma, prebacivali ih na skele i spremali za transport prema pilanama i skladištima. Osim što su morali biti vješti u upravljanju konjima, furmani su poznavali svaki kutak šumskih putova, znali prepoznati čvrstoću tla i predvidjeti moguće opasnosti poput odrona ili lomljenja trupaca.

Njihov rad nije bio samo fizički zahtjevan, već i izrazito opasan. Svaka nepažnja mogla je značiti ozbiljnu ozljedu ili čak smrt, kako za čovjeka, tako i za konja. No, unatoč svemu, furmani su s ponosom obavljali svoj posao, često u teškim vremenskim uvjetima – od surovih zima do vrućih ljeta.

Gornja Krkača – ključna točka transporta drva

Jedna od najvažnijih lokacija u procesu izvlačenja drva bila je Gornja Krkača u Doljanima. Tu su furmani dovlačili drva iz dubokih šuma, gdje bi ih kamioni preuzimali i prevozili dalje na obradu u Mostar. Ova lokacija bila je ključna za opskrbu drvoprerađivačkih pogona, a fotografije furmana snimljene u Gornjoj Krkači svjedoče o mukotrpnom radu i svakodnevnoj borbi s prirodom.

Furmani – Izvlačenje drva s konjima slikano u Gornjoj Krkači – Lager

Zalazak jedne ere

S razvojem mehanizacije i modernih transportnih metoda, furmani su polako nestajali s bosanskohercegovačkih šumskih puteva. Do 1970-ih godina traktori i kamioni preuzeli su primat u izvlačenju i transportu drva, a mnogi furmani morali su napustiti svoj zanat. No, uspomena na njih i njihove vjerne konje ostala je duboko urezana u sjećanja stanovnika Hercegovine.

Zaključak

Furmani su bili istinski heroji jednog vremena, ljudi čije su ruke i konji ispisivali povijest bosanskohercegovačkih planina. Danas su ostali tek rijetki tragovi njihovog mukotrpnog rada – pokoji zapis, fotografija ili priča prenesena s koljena na koljeno. No, zahvaljujući njihovoj predanosti i upornosti, oni su ostavili neizbrisiv pečat u povijesti ovoga kraja.

Čuvajmo povijest zajedno!

Ako imate staru fotografiju iz povijesti našeg kraja, pošaljite nam je na e-mail doljani@gmail.com ili putem društvenih mreža kako bismo je objavili i zajedno sačuvali dragocjene uspomene od zaborava.

Fotografija obrađena u aplikaciji PhotoApp, dodana boja i oštrina.

Turizam i povijest

Nevjerovatan pogled iz pećine na Oklanicama iznad Doljana

Naš čitatelj Ernad Sihirlić iz Doljana poslao nam je impresivne fotografije s penjanja u pećinu smještenu na planini Oklanice.

Naš čitatelj Ernad Sihirlić iz Doljana poslao nam je impresivne fotografije s penjanja u pećinu smještenu na planini Oklanice. Ova pećina u Doljanima oduševljava svojom prirodnom ljepotom, a najfascinantniji momenat na snimkama je spektakularan pogled iz njenih unutrašnjih prostorija koji jednostavno morate vidjeti.

Prije nekoliko godina objavili smo Video: Prije nekoliko godina objavili smo Video: Otkrivena tajna ulaza u pećinu u Doljanima na brdu Oklanice. A sad u dogovoru s našim čitateljem i fotografom planiramo i posjetiti ovu pećinu.

Fotografije otkrivaju zapanjujuće kamene formacije, igru svjetla i sjene te jedinstvenu atmosferu ovog skrivenog prirodnog dragulja – pećine na Oklanici u Doljanima. Pećina, koja nudi mješavinu avanture i adrenalina, idealna je destinacija za sve ljubitelje prirode i istraživače.

Ako ste u potrazi za nezaboravnom avanturom i želite istražiti pećinu u Doljanima, obavezno posjetite ovo mjesto i osjetite čaroliju prirode. Podijelite svoje dojmove s nama i potaknite i druge da otkriju ovu fascinantnu destinaciju.

Risovac Blidinje

Zašto je Masna Luka idealno mjesto za nedjeljni odmor

Nedjelja je dan odmora, ali i prilika za duhovnu obnovu, povezivanje s prirodom i zajednicom. Ove nedjelje odlučili smo je provesti na poseban način – odlaskom na svetu misu u crkvu sv. Ilije u Masnoj Luci, smještenu u srcu Parka prirode Blidinje. Ova sveta lokacija, okružena prirodnim ljepotama, nudi jedinstveno iskustvo mira i duhovne obnove.

Putovanje kroz snježne pejzaže Blidinja

Vožnja od Doljana do Masne Luke traje dvadesetak minuta, no već od prvih kilometara očarava ljepotom zimskog pejzaža. Snijegom prekriveni vrhunci Čvrsnice i Vran planine, guste šume bora i smreke te netaknuti proplanci stvaraju osjećaj spokoja i veličanstvenosti. Blidinje zimi nudi prizore koji ostavljaju bez daha i potiču osjećaj zahvalnosti prema Stvoritelju.

Masna Luka posuta sniježnim pahuljicama — Masna Luka

Sveta misa u crkvi sv. Ilije

Po dolasku u Masnu Luku, ispred crkve sv. Ilije dočekao nas je prizor prepunog parkinga i mnoštva vjernika okupljenih na nedjeljnoj misi. Smještena u podnožju planina, ova crkva pruža utočište za dušu, mjesto gdje svaki posjetitelj može pronaći mir, nadu i duhovnu snagu.

Unutar crkve vladala je topla i sabrana atmosfera, dok je svećenik nadahnuto govorio o važnosti vjere, ljubavi prema bližnjemu i pronalaženju unutarnjeg mira u Božjoj prisutnosti. Tijekom mise, molitva i crkvena pjesma ispunile su prostor, a prizor snijega koji je tiho padao kroz prozore dodatno je pojačavao osjećaj svetosti.

Druženje u umjetničkoj galeriji i snježna šetnja

Nakon mise, svećenik je pozvao prisutne na druženje u prostorijama umjetničke galerije, gdje smo uz šalicu toplog čaja razgovarali i dijelili iskustva s drugim vjernicima. Ovakva okupljanja jačaju zajedništvo i vjeru, povezujući ljude kroz ljubav prema Bogu i prirodi.

Na povratku smo susreli planinare koji su se vraćali s ture, inspirirani njihovim entuzijazmom, odlučili smo nakratko prošetati kroz snježne staze Masne Luke. Svjež zrak, miris borova i tišina bili su poput meditacije – trenutak potpunog mira i prisutnosti Božje ruke u prirodi.

Završetak dana u Blidinju

Dan smo završili u lokalnom restoranu, uz toplu kavu i domaće kolače, razmišljajući o svemu što smo doživjeli. Nedjelja provedena u Masnoj Luci nije samo izlet, već dan duhovne obnove, mira i povezivanja s prirodom.

Ako tražite savršeno mjesto za odmor duše, bijeg od stresa i duhovnu obnovu, posjetite crkvu sv. Ilije u Masnoj Luci i Park prirode Blidinje. Ovdje ćete pronaći ljepotu Božjeg stvaranja u svakom kutku prirode.