U nedjelju, 27. siječnja u zagrebačkom kinu Tuškanac, pod pokroviteljstvom grada Zagreba premijerno će biti prikazan igrani film “Hajduk” s početkom u 18:00h.

Film je većim dijelom sniman na autentičnim lokacijama na Duvanjskom polju te u Parku prirode Blidinje, a prikazuje život najpoznatijeg hajduka s naših prostora, rođenoga u mjestu Gornji Brišnik pokraj Tomislavgrada.

Ulaznice možete kupiti na dan prikazivanja filma, na blagajni kina Tuškanac, po cijeni od 50 kn.

Film MIJAT TOMIĆ

Tko nije čuo za grad/gradić pod nekadašnjim nazivom Duvno, a danas Tomislavgrad. Film je priča o jednoj družini upravo iz toga grada u sjeverozapadnoj Hercegovini koja se, pod vodstvom Mijatovim, suprotstavila zulumu.

Jedna ideja, jedan zamrli povijesni događaj je ustao kao „Feniks iz pepela“ ovih posljednjih dana, jer se prije više od godinu i više počeo snimati film pod narodnim herojom po imenom „MIJAT TOMIĆ“. 

Tko je taj Mijat Tomić za one koji nisu čuli? Mijat Tomić (prije 1610. – 1656.) – hrvatski povijesni junak poznata kao vođa hajduka koji su se borili protiv turske vlasti za vrijeme Osmanskog carstva. Rođen je u selu Gornji Brišnik, u današnjoj općini Tomislavgrad. Pjesme o njemu pjevali su i izdavali hrvatski guslari Željko Šimić (Hrvatski hajduk i narodni junak Mijat Tomić, Mijat Tomić i paša od Zvornika), Mirko Tomić (Mijat Tomić odmeće se u hajduke), Ivan Antosović, Jozo Radoš-Marić (Duvanjski junaci), Mile Baković (Duvno polje kolijevka Hrvata) itd.

Knjiga “Junačina Mijat Tomić” Dubravka Horvatića dio je školske lektire.

No, u ovoj Kolumni neću pričati puno o povijesnom vođi, već o ljudima koji su Mijata ponovno digli na platna kinematografije. Ideja se već možda dugo rađala u mislima redatelja supružnika Mare i Branka Perić iz sela Oplećani kraj Tomislavgrada, ali kako to ostvariti, kako Mijata staviti ponovno na platno, gdje naći podršku, osigurati novac, podržati ideju?

Scene borbe u filmu o Mijatu Tomiću bolje su nego u većini hrvatskih filmova. Mijata Tomića glumi Josip Tabak kojeg smo već gledali u serijalu ‘Hrvatski kraljevi’ kao kneza Bornu i u ‘Republici’ gdje je utjelovio Sulejmana Veličanstvenog. Tu počinje prava priča u kojoj “skupina zajedništva”, kako sam je nazvala, koja je živjela za svoju ideju. No, kako tu ideju pretvoriti u dobru priču u državi Bosni i Hercegovini? Nemate novca, nemate političku podršku, nemate filmskih glumaca, skoro NIŠTA!!!!

Oni koji su u životu živjeli za svoju ideju, za svoj „san“ znaju što znače neprospavane noći, znaju što znači borba bez granica, znaju što znači krv i znoj, znaju što znači plakati u svom kutku da Vas nitko ne vidi. Ovi ljudi su kucali od vrata do vrata predstavljajući koristan projekat, ne samo za ovu općinu, ne samo za ovu županiju, već za cijelu državu, za narod pa i mnogo šire. Počevši kucati na prva vrata dobijete odgovor “što će Vam to je bezveze”; onda kucate na druga pa vam kažu “hvala vam na ideji zaista ju cijenimo i poštujemo, ali nažalost moramo vam reći da sada nemamo financijskih sredstava da Vas podržimo”. Na trećim vratima Vas dočeka mali dijelić nade da bi možda Vas mogli podržati.

I tako dalje tragate i kucate sve dok jednom ne kažete sebi “idem dalje jer vjerujem u svoj projekt” zasučete rukave i krenete u avanturu. Nesigurnu, ali slatku. Kako ćemo definirati ovaj film? Kao amaterski rad? Ne, radili su ga, u većini, amateri, ali u mnogim sadžajima, profesionalniji je i efektiniji od mnogih domaćih filmova. Ako u kinu sjedimo devedeset minuta i uživamo gledajući ga, on nije amaterski film. On je amaterski jer je rađen iz ljubavi, iz strasti, bez profesionalne ekipe, skupih kamera i milijuna kuna. Nije ovo hollywodska filmska industrija, ondje se vrte milijarde dolara. Nije ni hrvatska, ni ondje nitko ne snima film bez par milijuna kuna. Glumci koji su glumili u većini su amateri, najveći broj njih je prvi put stao pred kamere. Prethodno su morali naučiti tekst, grimase, pokrete i mimiku. Glumiti u filmu nije samo obući kostim, stati pred kameru i odigrati rolu. Nakon premijere filma u nekoliko gradova, i velike pažnje koju je izazvao, i koji su odbijali podršku, morali su priznati: “Ti ljudi su napravili nešto korisno, ti ljudi nisu odustali od svoje ideje, ti ljudi nisu pokleknuli, oni su nastavili i uspjeli“.

Osim o Mijatu Tomiću ovaj film je i priča hrabrim ljudima koji su na dobroj podlozi, uz minmum novca, a maksimum strasti, napravili sjajan proizvod. Bez obzira na sivilo i beznađe ove države oni su uspjeli.Motivacija koja proizlazi iz strasti i ljubavi čini čuda. Zato im treba čestitati i reći HVALA! I zbog njih iz zbog nas. I Mijata Tomića.