U nedjelju 6.8.2017. u selu Sovići u općini Jablanica održano je okupljanje Sovićana i njihovih prijatelja kako bi zajednički proslavili blagdan Sveti Stipan, te zahvali svima na aktivnostima uređenja groblja i izgradnji crkve. Domaćini su osigurali zanimljiv program te piće i hranu za cijelodnevno druženje ispred crkve u izgradnji.

Susret je započeo u 12 sati a tijekom dana održani su i sportski događaji, bacanje kamena s ramena i malonogometne utakmice. Prvo mjesto u bacanju kamena s ramena osvojio je Vinko Pole, drugi je bio Ivan pole a treći Anđelko Rogić.

U 18 sati služena sveta misa u groblju Sovići, koju je predvodio Doljanski župnik fra Ivan Pervan. Po završetku mise druženje i pjesma nastavljeni su do kasno u noć.

Ispred Organizacijskog odbora za izgradnju groblja i crkve u Sovićima nazočnima se obratio Ivan Rogić:

Dragi prijatelji, dragi Sovićani i svi nazočni, izuzetna mi je čast pozdraviti Vas na prvom okupljanju ovdje u Sovićima u općini Jablanica na proslavi blagdana svetog Stjepana Prvomučenika.

Onima koji se možda pitaju kako to da se u ovo doba godine slavi sveti Stjepan, prvomučenik i đakon, kad svi znamo da njegov blagdan obilježavamo dan poslije Božića, evo kratkog pojašnjenja.

Naime, 3. kolovoza 415. godine pronađene su kosti i grob sv. Stjepana, tako da se uz 26. prosinca i na ovaj datum obilježava njegov blagdan kao Našašće sv. Stjepana ili kako ga u nekim krajevima nazivaju ljetno Stipanje. Blagdan se slavi još i u Hardomilju u općini Ljubuški, Čerinu u općini Čitluk, Gorici u općini Grude, Gabeli u općini Čapljina te u mnogim župama diljem Republike Hrvtaske: Opuzenu, Splitu, Janjini na Pelješcu, Pustijerni u Dubrovniku, Kompolju u Lici, te kao zaštitnik otoka Hvara i Visa.

Davna je želja žitelja ovoga kraja bila izgraditi crkvu ovdje u Sovićima, ali u uvjetima kakvi su vladali prije raspada bivše države za to nije bilo mogućnosti. Kraj je bio zanemaren od države, siromašan, teško se živjelo, ponajviše od svoga rada na zemlji, tako da su se ljudi iseljavali tražeći bolje životne uvjete za svoje obitelji. Iseljavanju je pogodovao i zadnji Domovinski rat i možemo slobodno reći da Sovićana ima u svim krajevima svijeta, od Europe do prekooceanskih zemalja.

Ali, ni sveti Stjepan, kao ni ostali prvi kršćani nisu imali podršku tadašnje vlasti i moći, a kršćanstvo se održalo do danas. Svi znamo kako ─ zahvaljujući zajedništvu i želji da jedni drugima pomognu.

S jednakim vrlinama mi domicilni, uz svesrdnu pomoć naših iseljenika i podršku našeg župnika u Doljanima, a zbog očuvanja baštine, kao znak vidljiv, i danas želimo isto ─ podignuti na ovom mjestu, uz sovićko groblje, crkvu koja je sad u izgradnji i posvetiti je sv. Stjepanu Prvomučeniku. Stoga zahvaljujem svim donatorima koji su dosad na bilo koji način pomogli izgradnju crkve te se nadam da će svi od kojih se pomoć očekuje to činiti i ubuduće kako bi ovaj sakralni objekt na našu veliku radost bio i završen. Posebno zahvaljujem onima koji su svojim radom, znanjem i umijećem napravili i ovo što danas vidimo.

Uistinu mi je drago što ste se u ovako velikom broju odazvali pozivu na današnje druženje i slavljenje Svete mise, a želim i nadam se da će nas sljedećih godina biti i više, jer planiramo da susreti postanu tradicionalni.

U iščekivanju novih susreta na ‘ljetno Stipanje’ ovdje u Sovićima, prve nedjelje u kolovozu nakon blagdana sv. Stjepana Prvomučenika 3.8. još jedanput vas sve toplo pozdravljam i želim da danas ovdje provedete ugodno vrijeme na koje će sjećanje trajati toliko dugo da vas i sljedećeg ljeta vrati na ovo tlo u dobroj vjeri u naše hrvatsko zajedništvo.

Spomenuo sam već, ali još jednom želim naglasiti da nam crkva ovdje u Sovićima treba kao znak vidljivi, znak onoga što mi jesmo i zato pozivam sve dobre ljude koji imaju mogućnosti da nam i pomognu u njezinoj izgradnji.

Organizacijski odbor za izgradnju
groblja i crkve u Sovićima