Članovi udruge „Runolist“ Doljani – Jablanica obišli su predivne predjele Čvrsnice od kojih izdvajamo najpopularnije Hajdučka vrata, jezero Crvenjak, Veliki i mali Vilinac.

„Hajdučka vrata“ su prirodni fenomen na Čvrsnici, koji osim svojom ljepotom, zapanjuje i svojim položajem jer se nalazi na rubu kanjona dubokog čak 1800 metara. Legenda kaže da su se tu proglašavali hajduci, te da onaj tko prođe kroz „Hajdučka vrata“ postaje otporan na metke.

Našu šetnju po Čvrsnici započeli smo na Risovcu, odakle smo automobilom krenuli do polazišne točke Vitlenica (1460 m.n.v.), u šumi na sjeveru Čvrsnice nedaleko od spomenika na Stipića livadi.

U početku staza vodi šumom koja je dobro označena. Kako smo napredovali, šuma je postajala sve rjeđa a blatnjavu stazu, zamijenila je kamena podloga a kretanje postajalo sve zahtjevnije. Ubrzo smo izašli iz šume i otvorili su nam se vidici na prekrasan, krajolik središnjeg dijela sjeverne Čvrsnice, koji je rezerviran samo za planinare, jer se inače ne može vidjeti iz okolnih predjela.

Ovdje se nalazi nekoliko čarobnih dolina u kojima je sve do zadnjeg rata bilo pastira i stoke na ljetnoj ispaši. U predjelu zvanom Gašparovina na 1550 nalaze se ostatci starih kamenih kućica, od kojih je jedna popravljena i može poslužiti kao sklonište. Tu su i dva vrela za sve one koji nisu ponijeli dovoljne količine vode. Nakon ovoga dijela uslijedio je malo oštriji uspon i na obzoru se ukazao vrh Veliki Vilinac.

Kratkim konzultacijama članova tima odlučili smo skratiti put prema Velikom Vilincu tako što ćemo zaobići Mali Vilinac po njegovoj desnoj strani. Put koji smo odabrali manje se koristi i oznake na njemu su već izblijedile ali kamene oznake još stoje na mjestu što nam daje sigurnost da nastavimo dalje.  Nakon kraćeg hoda dolazimo do dosta strmog uspona nakon kojeg izlazimo na planinarsku stazu koja povezuje mali i veliki Vilinac. Odavde do vrha vodi dobro označena i utabana staza.

Nakon kraćeg odmora i fotografiranja na vrhu uputili smo se prema malom Vilincu i planinarskoj kući koja se nalazi u njegovom podnožju. Na raskrižju za Vilinac i Hajdučka vrata srećemo još planinara koji su pošli do Hajdučkih vrata. Nakon malo odmora i razgovora krećemo dalje i nakon 45 min dolazimo na Hajdučka vrata, neposredno prije Hajdučkih vrata naišli smo na jezero „Crvenjak“.

Hodamo na 2000 m.n.v. i dolazimo do ruba planine i odjednom nam nestaje tla pod nogama, jer ispod nas je duboki kanjon „Dive Grabovice“ na čijem kraju vidimo rijeku Neretvu, a ispred nas, prkosno na rubu kanjona stoje Hajdučka vrata.

Tu odmaramo i ručamo, prolazimo kroz vrata i oko njih, slikanje i valja krenuti nazad. U povratku opet zastajemo kraj mjesta gdje je jezero i susrećemo brojne planinare koji se fotografiraju i odmaraju. Niz strme padine spuštamo se brže, inače vesela i razgovorljiva ekipa, u zadnjem dijelu staze polako je utihnula, jer umor je evidentan. Ipak 25 km hoda, učinilo je ovu turu prilično zahtjevnom. Stigavši do auta najviše su nas razveselile klupe za odmor. Kako se u ruksacima našlo još hrane, malo smo prezalogajili i onda se zaputili do Risovca na zasluženo piće i odmor.

Facebook

Idi na vrh