Doljani.info - Doljani.info

Kada se 1463. godine, nakon pustošenja i osvajanja Bosne, sultan Muhamed II vraćao od Jajca kući, dao je na milodražu kod Fojnice vikaru bosanskih franjevaca fra Andjelu Zvjezdoviću carsko pismo zvano Ahdnama, koje daje kršćanima slobodu vjere, a franjevci da mogu bez smetnje vršit službu Božju. Želio je da se opustošena zemlja vrati u normalno stanje. Ali Turski upravitelji nisu se držali tog pisma, su za Hrvate koji ostadoše vjerni svojoj katoličkoj vjeri nastala zaista teška vremena. Turske nepravde, zulumi i nasilje izazvali su rwevolt kod naroda, te se mnogi ljudi odmetnuše u šume i planine na svoj način potraže pravde. Tako nastadoše vremena hajduka. Ali u hajduke se išlo i zbog pljačke pa zato narodna predaja dobro razlikuje jedne od drugih.

Grob Mijata Tomića u Ilinom groblju u Doljanima

Narodna pjesma "Mijat Tomić odmeće se u hajduke" govori o tom zbog čega se Mijat odmetnuo u planinu. Turci su čitavo duvaljsko polje prisvojili i pretvorili u svoj begluk. Tako je u njihove ruke došla i Jabuka livada Mijata Tomića.

Jednog dana Suzica kadija "silo Ture od Županjca grada" skupio oko 200 kosaca da pokose Mijatovu livadu Jabuku. Za vođu im odredi samog Mijata Tomića. Svi se kosci skupili a Mijata nema. Ne bi dugo kad eto i Mijata. Nije to bilo pravo Muratu subaši (poljaru) pa on Mijatu progovara: "Bre, đidijo Vlašće neoprano! Turski begluk u tebe je šala?" Traže sablju htjede Miji odsjeći glavu. Skoči Mijat i dohvati šaru pušku. Puče šara i pogodi Murata "u zlo mjesto gdje mu srce kuca". Tad Mijat reče: "Stan'te, kosci, ne kos'te livade! Jabuka je moja djedovina, dok mene u životu bude, da vidimo ko smije kosit? Ko je junak neka za mnom ide: evo njima haran harambaša!" I tako se odmetnu Mijat Tomić u hajduke.

Pošao je sa svojom družinom koja je brojala između 20 i 40 ljudi, u Vran planinu. Odatle su poduzimali svoje haračke pohode širom Bosne i Hercegovine. U bližoj okolini Vran planine nalazilo se selo Pomen kao i Doljani. Preko Makljena, Prozora i Pomena vodio je jedan od glavnih turskih putova za Hercegovinu i Dalmaciju. Drugi turski put vodio je dolinom Neretve do ušća Rame, a zatim preko Tovarnice. Oba ova puta su se sastajala u Doljanima. Put je dalje vodio preko Risovca ka Blidinjskom jezeru, gdje se opet granao na više strana. Kako su na Pomenu živjele Hrvatske obitelji Mijat nije na putu koji je išao preko Pomena dočikao Turke ni njihove trgovce. Ali zato je na Turskom drumu preko Tovarnice imao prostrte kabanice i od Turskih trgovaca naplaćivao prolazninu.

Grob na Pomenu najstarijem naselju u Doljanima

Na svakog robom natovarenog konja vlasnik je morao Mijatu platit 5 zlatnih dukata ili koliko bi Mijat odredio. Ako bi e netko suprotstavio i nije htio platit, pa se još mašao oružja da će pucat na Mijata, ne bi imao vremena završit što je naumio, jer bi prije zapucali hajduci raspoređeni oko puta. U takvim slučajevima bi katkad uspjeli zarobit kakvog bogatog Turskog trgovca ili nekog dostojanstvenika te bi za njega tražili otkupninu ili zamjenu za svog zarobljenog druga. Veći dio plijena: robe, novca i oružja oni su dijelili sirotinji. Poslije takvih okršaja hajduci ne bi više na tom mjestu pazili ni čuvali postavljenu kabanicu. Nego su išli širom Bosne i Hercegovine i postavljali su druge zasjede na druge Turske putove.

Doljanski kraj je bio veoma za hajdukovanje, jer je brdovit i šumovit, kroz njega su prolazili važni turski putovi. Tu je bilo Mijatovo glavno gnijezdo. Tu je on imao svoje jatake i kumove. Tu je i poginuo. Po svom junaštvu Mijat Tomić se pročuo po cijeloj Bosni i Hercegovini, jer je Turcima natjerao strah u kosti. A isto tako pročuo se Mijat po svojoj dobroti , jer je štitio i pomagao siromašne i potlačene.

Povijest Doljana ne može se zamislit bez junaka i hajduka Mijata Tomića. Grob Mijata Tomića danas se nalazi u groblju sv. Ilije u Doljanima. Početkom II svjetskog rata netko je sa spomenika skinuo Mijatovu sliku želeći je sačuvat. Ali se ona nije sačuvala sad se na spomeniku stećku nalazi slika koju je oslikao Karlo Mijić oko 1930 godine u Zagrebu. Na nadgrobnom spomeniku stoje ove riječi.

MIJAT TOMIĆ
HRVATSKI NARODNI JUNAK
+1656 GOD. U DOLJANIMA
"PA JA ODOH TRAŽIT PRAVDE
U BOGAZE I TIJESNE KLANCE"
PODIŽE HRVATSKI NAROD I
HRV. K.D. "NAPREDAK" U SARAJEVU
O ILIN-DANU 1937. GOD.

Seoba hrvatskih obitelji s Pomena u Doljane pod zaštitom hajduka

S pojavom Mijata Tomića i njegovih hajduka na području Vran planine i Doljana učestale su borbe s Turcima. Zbog toga su Turci organizirali veće oružane čete koje su imale zadatak tražit hajduke i njihove jatake. Obično bi tada one dvije Hrvatske obitelji na Pomenu Stipanoviće i Tutiše bile prve na udaru. Njih su uvijek ispitivali o hajducima i sumnjičili da ih pomažu. Turci ipak nisu uspjeli doznat da je Mijat kod njih dolazio skoro svaki dan, te da je kod njih tri zime zimovao.

Da bi izbjegli neprestana ispitivanja i sumnjičenja mještani sela Pomen sele se u Doljane. Hajduci im obećaše da će ih pomagat kao ih Turci počnu progonit, a neće ih moć više optuživat da znaju nešto o hajducima. Stipanovići odluče napravit kuću u Orlovcu, a Tutiši u Stuparima. I izabrali su ta mjesta kako bi Mijatu bili od koristi. Stipanovići će dojavljivat Mijatu kretanje Turaka preko Pomena a Tutiši preko Tovarnice. Pošto je tada sva zemlja u Doljanima bila pod turskom vlašću oni su morali iskrčiti šumu da bi se nastanili u Doljanima. Dok god ove dvije obitelji nisu učvrstile u svom novom boravištu Mijat im je dolazio i pomagao.